Sigurno ste bar jednom u životu osjetili da vas boli zub, a mnogi su vjerovatno imali i neprospavanu noć zbog toga. Jedan od najučestalijih razloga poseta stomatologu je upravo zubobobolja (dentalgija, odontalgija). Da barem približno razumijemo zašto se to događa, potrebno je da razjasnimo građu zuba, kao osnovne jedinice složenog stomatognatog ili nervnog sistema, nedjeljive celine od celokupnog organizma.

Zub se sastoji od dijela vidljivog u usnoj šupljini, kojeg nazivamo kruna zuba i dijela koji nije vidljiv, koji je smešten u koštanim pregradama (alveolama), a naziva se koren zuba. Krunu zuba prekriva ZUBNA GLEĐ, koja zbog visokog procenta mineralizovasti spada u najtvrđe tkivo u ljudskom organizmu i ona zapravo u fiziološkim okolnostima predstavlja jedini deo koji prekriva dijelove zuba izložene oralnoj sredini jer seže samo do zubnog vrata, odnosno dela, koji predstavlja granicu između krune i korena. Ispod gleđi nalazimo DENTIN, koji zauzima unutrašnjost i krune i koena zuba i konačno oblaže središnji deo zuba, pulpu, u kojoj je smešten živac.

Za razliku od neosjetljive gleđi (anorganskog porekla), uglavnom je organskog porekla i odgovoran za hipersenzibilitet vitalnog zuba zbog različitih podražaja, budući da njegov ćelijski volumen zauzimaju odontoblasti, koji imaju senzitivnu funkciju.
Samu srž zuba predstavlja pulpna šupljina (endodontski prostor), zauzimajući i krunski (pulpna komorica) i korenski (korenski kanal) deo zuba. Endodontski prostor ispunjava ZUBNA PULPA, koja je sa svih strana zatvorena tvrdim, nepropusnim dentinom, osim u predelu vrška korena (apeks) određenog zuba. Pulpa je bogato opskrbljena krvlju i mnogobrojnim nervnim vlaknima, koja ulaze kroz apeksni otvor zajedno s krvnim sudovima, što objašnjava njenu naročitu osjetljivost na svaki podražaj. U koštanim pregradama, zub je učvršćen posebnim zubnim tkivom, koji predstavlja zasebnu funkcijsku cjelinu, pružajući potporu zubima, a nazivamo ga PARODONT. Čine ga zubno meso gingiva; cement, koji prekriva koren od zubnog vrata do vrška korena; dezmodont, koji okružuje koren zuba pokriven cementom i pričvršćuje zub za alveolnu kost; te sama alveolna kost, kao zaštitni prostor zubnih korenova.

Prema uzrocima mogu se bolovi zbog kojih se pacijent obraća stomatologu podijeliti na nekoliko grupa:

1. dentinska bol
2. pulpna bol
3. parodontna bol
4. reflektirana bol

1. Kao što smo već naveli, budući da zbog svoje građe, dentin može percipirati bol, ona može biti uzrokovana različitim iritacijama.
Određene bolne senzacije može prouzročiti karijesna lezija, koja se ubraja među najučestalije, no one mogu biti izazvane i termičkim, mehaničkim ili hemijskim nadražajima. Preosjetljivost određenog dela dentinske supstancije ili nekoliko zuba može takođe uzrokovati zubobolju. Najčešći uzrok je lokalini gubitak gleđi, bilo koje etiologije i eksponirani dentin zdravog zuba, koji obično kao posljedica određenih spoljnih nadražaja (slatko, kiselo, hladno, vruće) izaziva snažnu bol.

2. Kao najvažniji i najvitalniji deo zuba, zubna pulpa, je zubnim tkivima dobro izolovan i zaštićen od spoljnih nadražaja, premda je mnogi podražaji mogu oštetiti. Neznatnije na pulpna oštećenja utječu mehaničke, termičke, kemijske iritacije nego toksično djelovanje bakterija u karijesom zahvaćenom zubu.
Za tok patološkog procesa u pulpi vrijede ista pravila kao za upalne procese u organizmu, ali je zbog smještaja i strukture zubne pulpe upalni proces, kad se razvije drugačiji, a krajnji ishod upale je odumiranje cijelog pulpnog tkiva.
Glavni uzrok tome je njena okruženost nepropusnim tvrdim zidom dentina što je opasno kad u početnoj fazi upale nastupi upalna eksudacija. U tom slučaju se unutrašnji pritisak u živčanim okončinama bogatom endodontskom prostoru povećava (što izaziva bol) i na vršku korijena nastaje zastoj u cirkulaciji jer potpuno formirani maleni otvor ne dopušta dovoljan dotok krvi, pa je ishrana pulpnog tkiva smanjena.
Drugo po čemu se zub bitno razlikuje od ostalih organa u organizmu jest to da zub koji više nema vitalnu pulpu i dalje zadržava žvačnu funkciju jer postoji, iako smanjena, mogućnost ishrane preko parodonta, fiksacijskog aparata koji ga održava u alveoli (vađenje živca i punjenje korijenskih kanala umjetnim materijalima). Treća specifičnost zuba jest ta da nevitalno tkivo može ostati u zubu, pa se nekrotično tkivo poslije raspada, dok se inače u organizmu mrtvo tkivo ili resorbira ili izbaci kao sekvestar.
U takvom slučaju kroz mali otvor na vršku korijena mogu produkti raspada, bakterije, te njihovi toksini, prodirati u periapeksni prostor i uzrokovati akutni ili kronični periapikalni proces (granulom), koji može u određenim okolnostima egzacerbirati u akutni. Akutni stadij upale može, ako se ne odstrani uzrok njegovu početnom stadiju, uzrokovati sve jače subjektivne simptome tipa; izrazitih bolova na svaki dodir zuba, crvenilo, oteklina koja u krajnjem stadiju može zahvatiti i cijeli obraz (submukozni apsces) kada se proces proširi na okolnu kost i meka tkiva.
U tom slučaju potrebno je omogućiti drenažu gnoja kroz korijenske kanale, otvaranjem zuba ili kroz okolna tkiva (fenestracija), a jedna od mogućnosti je i vađenje zuba, pri čemu se onda drenaža vrši kroz alveolu.? Diferencijalno – dijagnostički treba razlikovati dentinsku od pulpne boli. Za pulpalgiju je karakteristično da je intenzivnija, da duže traje, da može nastati spontano, te da takva bol katkad i sijeva.

3. Parodontnu bol može uzrokovati traumatizacija stranim tijelom (ukliješteni ostaci hrane, loše prilagođene krunice) pri čemu je ona konstantna, katkad iradira i pacijent je može lokalizirati jer se u parodontu nalaze senzorička živčana vlakna. Budući da je parodontno tkivo jako inervirano, bit će i parodontne boli u svakom akutnom stadiju prilično intenzivne.
Nastaju uglavnom egzacerbacijom inače kroničnih proces, kojima je osnovna karakteristika postojanje parodontnih džepova ( resorpcija kosti oko zuba), uslijed neadekvatne higijene, nakupljanjem zubnog plaka, pri čemu bakterije izazivaju progresiju upalnog procesa u dublje dijelove parodonta, te resorpciju kosti. Funkcijske smetnje žvačnog sustava zbog neadaptiranih i nesimetričnih zagriznih i artikulacijskih odnosa također mogu biti uzrok upalnih parodontopatija.

4. Kod reflektirane boli treba razlikovati iradijaciju od bolova koje osjećamo kao zubobolju. Iradijacija je prijenos bolova uzrokovanih u zubu i njegovoj najbližoj okolini na udaljena mjesta, koja inerviraju živčana vlakna iz istog živca, dok su bolovi koji se osjećaju u zubu kao zubobolja, uvjetovani promjenom na udaljenom mjestu.

DIJAGNOZA
U svrhu postavljanja točne dijagnoze i razlikovanja boli orofacijalne, nepulpne ili periapikalne prirode, potrebno je pristupiti dijagnosticiranju bolesti i planiranju terapije. Da bi se dijagnoza pravilno postavila, stomatolog mora prikupiti određene podatke glede općeg zdravstvenog stanja pacijenta, provesti detaljnu stomatološku anamnezu, te provesti subjektivne, objektivne i radiografske metode ispitivanja. U daljnjem postupku, provodi se analiza prikupljenih podataka, donosi dijagnoza i planira terapija.?Mnogi pacijenti pate od sistemskih oboljenja, ozljeda ili uzimaju lijekove koji interferiraju s endodontskim postupkom, stoga korijenski kanal predstavlja vezu između usne šupljine i unutrašnjosti organizma.
Ti podaci ne pomažu samo u postavljanju dijagnoze, već ukazuju i na osjetljivost pacijenta na infekciju, na propisane lijekove i njegov emocionalni status.?Podatak kojeg stomatolog prvog najčešće dobiva pri dolasku pacijenta jest njegova glavna pritužba.
Postavljanjem odgovarajućih pitanja i pažljivim slušanjem, stomatolog saznaje podatke uz pomoć kojih se postavlja privremena dijagnoza.
Ukoliko se lako može uočiti zub opsežno destruiran karijesom ili pacijent sam ukazuje na zub uzročnik, anamneza se može skratiti zbog očitosti slučaja, no ukoliko je teško odrediti zub uzročnik, provodi se detaljna stomatološka anamneza. Bol i nelagodnost vezani za zub obično ne utječu na fizičko stanje i nemaju utjecaja na vitalne simptome pacijenta, osim u izuzetnim slučajevima, međutim emocionalni status često može biti promijenjen uslijed boli, stoga s posebnom pažnjom treba provoditi sve daljnje metode ispitivanja.
Klinički testovi uključuju testiranje inspekcijom, zubnom sondom i ogledalom; potrebne pulpne i periapikalne testove te parodontne testove tipa perkusije, palpacije, testa vitaliteta pulpe i RTG –dijagnostike.?Ispitivanje zubnom sondom i ogledalom otkriva opsežne ili rekurentne karijese, eksponiranost pulpe, frakture krune i defektne ispune.?Perkusija otkriva postojanje periapikalnih procesa. Izvodi se laganim udaranjem drškom instrumenta po rubu zuba, paralelno s uzdužnom osi zuba.

Osnova za procjenu testa je kontrolna perkusija na zdravom zubu. Potrebno je razlikovati potiče li upala iz pulpe ili je bol parodontnog porijekla.?Palpacija je pritisak vrškom prsta na meko tkivo u području vrška korijena. Ukoliko je upala zahvatila i kost, taj pokret će otkriti postojanje i stupanj osjetljivosti, te proširenost periapikalnog procesa.?Testiranje vitaliteta pulpe provodi se stimulacijom dentina hladnoćom, toplinom ili električnim poticajima na način da potiče odgovor koji ukoliko nije uobičajen može ukazati na zub uzročnik. Odgovor na stimulans govori o prisutnosti u pulpi živčanih vlakana koji prenose impulse, te s obzirom na raspon odgovora, njenom vitalitetu.
Intraoralni rendgenogram je vrlo često prijeko potreban u dijagnostici zubnih oboljenja. Kad se određuje dijagnoza pomoću rendgenske snimke, postupno se promatraju pojedini dijelovi tkiva.

Na zubnoj kruni vidljiv je, ukoliko postoji, zubni karijes, postojanje zubnog ispuna i njegova veličina, što je od velike važnosti jer dublji karijes i veći ispun ukazuju na veću mogućnost pulpne bolesti.
Ukoliko postoji upala pulpe, ne može se dijagnosticirati rendgenskim pregledom jer snimak ne pokazuje promjene mekog tkiva, međutim pokazuje kako je građena pulpna komorica i korijenski kanali, što su vrlo važni podaci za terapiju toga predjela, stoga se prije, svakog endodontskog zahvata preporučuje rendgensko snimanje.
Promatrajući korijen, osim njegovih morfoloških karakteristika, vidljivo je stanje parodontnog tkiva s prisutnim nepravilnostima, ukoliko postoje.
Kada su dijagnosticirani periapikalni procesi, pregledom kosti opaža se radiolucentnost oko apeksa kao tipična posljedica upalnog procesa.?Ispitivanje parodonta izvodi se parodontnom sondom pri čemu se ispituje gingivni sulkus i dubina džepova ukoliko postoje.

TERAPIJA
Plan terapije provodi se na osnovu prikupljenih podataka u svrhu otklanjanja smetnji i patoloških stanja i potrebnog nadomještanja zubnog tkiva zamjenskim umjetnim zubnim materijalima, koji moraju zadovoljiti funkcijsku, estetsku i biološku komponentu pojedinog zuba unutar složenog žvačnog sustava da bi se postiglo njegovo harmonijsko djelovanje.

IZVOR: http://stomatoloskakomora.ba/